SP 2023 kolumna Žike Bogdanovića: Počinje! Živeo rukomet! - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize SP 2023 kolumna Žike Bogdanovića: Počinje! Živeo rukomet!

SP 2023 kolumna Žike Bogdanovića: Počinje! Živeo rukomet!

zika.bogdanovic
3 komentari

Ideeemo….neka je srećno svima koji slave! RUKOMETNO VREME, onaj deo godine kada sam specijalno našprican adrenalin pa spavam loše, informacije o kućnim obavezama mi ulaze na jedno, a izlaze na drugo uho, a sve novogodišnje čestitke idu sa onim oblačićem u kome piše „daj da napravimo nešto…“…ma biće zdravlja, biće svega.

Tako je barem kod nas s’ove strane Drine, u zemlji gde je rukometna stvarnost takva kakva jeste, pa čekaš reprezentaciju da malo ustalasa, nadaš se da će se rezultatom kao štapićem preko noći prekinuti situaciju u glavama i u džepovima, alibi priče za nepoznavanje materije i nerad, pravljenje prćija od klubova sa velikom istorijom i sto drugih nelogičnosti…

Reprezentacija je infuzija svakome od nas u rukometu, svakom pojedinačno, bio on rukometni novinar, maser ili predsednik kluba. U Beogradu sa jednom i po međunarodnom utakmicom godišnje i tako unazad 15 godina, mnogo više nego u Skoplju ili Zagrebu, ali opet, svima.

Posle TV prvenstva u Egiptu pre dve godine i onog kovid maltretiranja koje je EHF EURO 2022 dovelo do ivice regularnosti i apsurda, NADAM SE da je vreme da mislimo samo na to ko će biti bolji, a ko najbolji.

Glupost zvana kovid-protokol koju je implementirao IHF i nastavlja da je drži obišla je planetu. Šta pametno reći na to? Umesto da nas poštede bespotrebne psihoze oni nastavljaju da nas zlostavljaju. Opet ćemo pod maskama morati da držimo mikrofone i pričamo 20 dana. Da ne poveruje čovek kakva stupidarija…

Prognozirati bilo kakav rasplet znači kockati se. Često znam da kažem da sam mogao da pogađam već bih do sada milioner bio.

Ono što mogu da nabrojim je najmanje 17 reprezentacija koje pikira četvrtfinale i olimpijske kvalifikacije! U isto vreme kada to kaže Toni Đerona, izađe izjava Valera Rivere „do osam, pa ćemo videti dalje…“, Islanđani, olimpijski šampion Gudmundur i lično Bog Olafur se svađaju oko toga ko ih pritiska da napadnu medalju. I ko to može da spori? Onaj što je bio svetski šampion i na prošlom SP u četvrtfinalu? A Srbija kreće sa 19. mesta od pre četiri godine i bez plasmana na prošlom…

Najmanje 17…

Srpski sport je tu gde jeste. Znamo kakva je bila 2022. godina, svi timski sportovi daleko od borbe za medalje, uključujući i tamo gde smo žmurećki igrali finala – vaterpolo. I sada osnovno pitanje, da li rukometaši mogu da vrate osmeh na lice nacije?

Za ove što bubnjaju komentare od sinoć posle pobede u Halmštadu, medalja je malo. Treba osvojiti zlato i pri tom pobediti sve sa 7 do 10 golova. Ne treba njih ni slušati, ni čitati. Treba ih se kloniti. Euforija je dijagnoza za srpske sportiste.

Ova reprezentacija je odlična. Proces je baš onakav kakav sam ga zamišljao na Vidovdan 2020. kada je Đerona promovisan u hotelu IN. Rasteretio je atmosferu, lišio je jeftinog doživljaja patriotizma, iskristalisao tim bez „zaljubljivanja“, ponudio razgovor i rešenja, sagledao širu sliku, a ono na šta ne može da utiče racionalizovao. Toni je čovek širokih shvatanja i to je leglo generaciji koja je odavno „tamo negde daleko“ u nekim drugim sistemima i društvima. A oni su se razvijali po klubovima kako obično srpsko cveće i ume da procveta u tuđoj bašti, ne samo u rukometu i ne samo u sportu.

Hrabro ću reći. Po prvi put sam optimista posle 2014. godine i Evropskog prvenstva u Danskoj. Čini mi se da su to velike reči posle decenije traumatičnih iskustava koja su me kastrirala u pogledu ambicija i naučila da verujem svojim očima, a ne onome što mi se snilo. Ostaviti Nemačku ili Norvešku bez kvalifikacija za Pariz znači da se „nebo otvorilo“ i koliko je to zahtevno znam da random navijači ne shvataju, ali nema druge. „Orlovi“ su blizu četvrtfinala. Takve stvari se ne potpisuju, niko to ne može od ovih 17 selektora koji to merkaju. Ali može da se kaže. Srbija je na dobrom putu i biće veselja, ove zime, naredne ili neke od narednih do Los Anđelesa 2028. To mogu da parafiram. Samo da je kontinuiteta i bez rušenja procesa koji traje.

Hrvatska je uvek Hrvatska. Ovo zvuči otrcano, ali i žreb je rekao „Egipat, pa Danska“ i to je sve do četvrtfinala. I Egipat koji je fiiino oslabljen baš tamo gde je najtanji. Ovo je možda bila zima za junake jeseni Jaganjca i Lučina, ali „nije kome je rečeno već kome je suđeno.“ Dino Slavić i Dominik Kuzmanović. Nova dva golmana, specifični i dobri, svako na svoj način. Ako se bude slavilo, ordenje će dobijati njih dvojica. Neko mora biti Livaković. Bez njih teško da će moći. Hrvatska je stari motor, mašina, pa iako možda ne najbrža, nikad ne izdaje na putu. To je Duvnjakova ekipa. Jedan dobri Mercedes koji uvek drži jaku cenu.

Makedonija je došla po svoje parče istine. I ovo je jedan početak koji će imati svoju priču, ali knjiga mora da ima uvod, razradu i zaključak. Ne može odmah sve. Kire Lazarov ima najteži mogući zadatak, a to je da nadomesti krater koji je napravio završetkom igračke karijere. A kao igrač bio je sve toj reprezentaciji. Makedonija će puno trčati i  tako napraviti mentalitetski zaokret – istorijski. Promena filozofije ima za cilj i da sakrije sve ono što su mane, a istakne mladost. Mladosti treba vremena. Grupa je ekstremno teška. Jedna od onih gde su tri reprezentacije iz one priče o „17 selektora za četvrtfinale“. Trčati sa najbržom reprezentacijom na svetu Holanđanima, pokazati mrvicu više od decenijske kohezije i voljnog momenta jedne ludačke generacije iz Argentine koja može da pobedi bilo koga ili precrtati takav roster kakav ima Norveška? Ne znam šta bih vam dalje rekao, osim srećno!

Crna Gora. Dobra priča. Siguran sam da je Zoran Roganović morao da ih hladi ovih prethodnih dana na katarskom suncu da ne izgore pre vremena. Školski primer kako jedna generacija treba da raste iz godine u godinu, uz trenera koji je isto tako rastao uz podršku Saveza. Ove godine će biti pet godina kako Cetinjanin, vruć kao onaj koji je odrastao podno Lovćena i hladan u isto vreme kao čovek iz Lunda, sedi na klupi reprezentacije. Kontinuitet je čarobna reč, ali sve to ima smisla kada izaberete pravog čoveka. I on je jedan od onih 17, ali ispred sebe ima Španiju i Francusku. Njima se ne preti, ali život je jedan.

Slovenija. Godinama su bili standard na svetskoj sceni, a sa nje su sleteli brže nego što su se penjali. Kvalitet je tu, niko preko noći nije zaboravio da igra rukomet. Klupske karijere su strašne. Šta je problem, gde je zapelo? Ako to nije saznao Uroš Zorman, onda ne znam ko će? Čovek sa kojim se rodila slovenačka reprezentacija. Rodonačelnik fabrike srednjih bekova, učenik mnogih, a najviše Talanta Dušebaeva. Karakteran tip. Verujem da zna sve o svakome i da će iz svakog izvuči najviše. Ako to bude, onda će i Slovenija igrati dobro. A iako to bude najbolje moguće, u društvu Francuske i Španije, pa domaćina Poljske, može da bude nedovoljno za veliki comeback.

Počinje 11. januara. Neka nam je na radost.

Živeo rukomet.

Možda vam se dopadne

3 komentari

Nenad Nedeljković 10/01/2023 - 17:02

Odlična najava,sada stvarno može da počne prvenstvo.

Odgovori
Dušan 10/01/2023 - 18:56

Svaka čast na komentarima. Prizemni, razumni, a opet patriotski. Nadam se da će balkanske ekipe proći čim dalje da donesu malo radosti i da bude zanimljivije za gledati prvenstvo.
Pozdrav iz Hrvatske!

Odgovori
Boro 11/01/2023 - 10:05

Tako bi bilo da nema sada besmislenih IHF covid testiranja

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball