ŽENSKI RUKOMET? "Crno nam se piše..." - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize ŽENSKI RUKOMET? „Crno nam se piše…“

ŽENSKI RUKOMET? „Crno nam se piše…“

zika.bogdanovic
2 komentari

PIŠE: Žika Bogdanović

Slavljem mladih Korejki u finalu kadetskog Svetskog prvenstva u generaciji 2004 u Skoplju završeno je dugo toplo leto kada je u pitanju ženski omladinski rukomet. 

Koreja i Norveška odnele su pobedničke pehare u generacijama 2004 i 2002 na turnirima u Makedoniji i Sloveniji koji su bili egzotika sa po 32 reprezentacije, a da su svetske sile u radu sa mladima pokazale su Mađarska i Holandija koje su na oba turnira izborile polufinale. Mađarice su osvojile dve medalje, srebro kod juniorki i kadetsku bronzu, dok se Holanđanke moraju zadovoljiti juniorskom bronzom i drvenom medaljom iz Skoplja.

A gde je Balkan, bolje da se ne pitamo. Tamo gde će biti i seniorske reprezentacije u budućnosti, uz možda neko čudo u vidu Hrvatske iz Koldinga. Reprezentacije Srbije i dalje nema „ni na mapi“ što bi se reklo u žargonu, tako da je besmisleno govoriti o kvalitetu ili nekvalitetu, ali neki mali korak napred barem ka toj prvoj diviziji u Evropi je napravljen, tek da se ne igra sa onim nacijama koje su rukometna osnovna škola. Ništa smisleno, međutim, nije urađeno da bi na duže staze situacija bila radikalno promenjena na bolje.

Na dva turnira, najbolji plasman je napravila juniorska generacija Crne Gore i to deseto mesto. Kadetkinje se nisu proslavile, završile su kao 18. u Skoplju kao jedna od najlošijih evropskih selekcija.

Hrvatska je u kadetskom uzrastu 11, a u juniorskom 12.

Slovenija kao domaćin juniorskog SP osvojila je 14. mesto, a na SP kadetkinja završila je kao 20. u konačnom plasmanu.

I dok su se u prošlosti Federacije i veliki klubovi iz regiona pokrivali rezultatima i organizacijom velikih takmičenja, bolje bi bilo da sednu za sto i da se zapitaju šta i kako dalje u vremenu budućem, jer više ni rezultata, ni dece, kao što vidimo, nema.

Ženski rukomet na ovim prostorima je paradigma nedostatka ideje. U Srbiji su ga pojeli odbojka i košarka, negde ga izjeda nikad dovoljno izgrađena baza, ima jedna zemlja gde je kafana sa tri polomljene stolice, negde je nedonošče muškog rukometa, a svuda gubi rat sa tik-tok vrednostima „novim zavetom“ ovih generacija, koje u naš sport treba da uvedu oni koji još guslaju o samoupravljanju…

Hoće li neko ponuditi rešenje? Gde su vam ideje? Predsednici, generalni sekretari saveza, klubova? Da li je neko nekada uradio analizu koliko ženske dece imamo u rukometu? Koliko smo ih imali pre 5 godina? Ima li neko nešto novo da kaže? Barem da njih „prevari“, tu decu? Da napiše neki projekat, da nam kaže, „radimo ovo i ovako narednih 5 godina i na kraju balade bićemo ovde!“.

I ovo leto nam je pokazalo da smo nigde i da smo ništa i da ona šala jednog našeg posetioca da će „Balkan Handball uskoro postati Baltik Handball ako se ovako nastavi“ nije daleko od istine.

Možda vam se dopadne

2 komentari

Milan 23/08/2022 - 18:55

Šta reći,stari sistem još traje.
Novine kad se predlože kažu ti si neprijatelj.
Svi pozavršavali mastere ,rukomet nikad na nižoj grani.
Odavno ovu granu sporta treba da protrese groznica i da većinu ljudi pošalje u večnost.

Odgovori
Jagodinac 26/09/2022 - 17:06

Drzava je digla ruke od sporta kao i novokomponovani biznizmeni. nekada je svaka fabrika imala svoj rukometni klub koji je sponzorovala i ulagala u decu. Danas toga vise nema zbog propasti privrede a broj zenskih klubova u Vojvodini naprimer je spao na cetvrtinu ili manje od nekadansjeg broja iz 70tih godina proslog veka. Zato ne cudi sto smo tu gde smo. Iz takvih jadnih liga ne moze ni izaci kvalitetan trener niti kvalitetan igrac a kamoli klub poput Metaloplasrtike ili Radnickog iz beograda.

Odgovori

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball