KOLUMNA MATJAŽA TOMINECA: Poraz koji nisam očekivao - Balkan-Handball.com
Naslovna Analize KOLUMNA MATJAŽA TOMINECA: Poraz koji nisam očekivao

KOLUMNA MATJAŽA TOMINECA: Poraz koji nisam očekivao

zika.bogdanovic
0 komentar

Šveđani, četvorostruki  evropski prvaci u  godinama  1994, 1998, 2000 i 2002  daleko su od kvalitete reprezentacije tako zvane Bengt-Boys, koju je vodio švedska trenerska ikona  Bengt Johansson. Na klupi več dugo godina sedi dvojac Staffan Olson i Ola Lidgren – momci zlatne generacije, kojima ne uspeva vratiti reprezentaciju u vrh evropskog rukometa.

Pre početka prvenstva Šveđani su bili ocenjeni kao najslabiji protivnik u grupi, kojeg bi Slovenija trebala pobediti i široko otvoriti vrata za prolaz u drugi krug.

Posle prve utakmice između Španije i Nemačke, koja je po kvaliteti bila odlična, prognoza se međutim, nije ostvarila.

Pre utakmice sam razgovarao sa švedskim igračem stoleča Magnusom Vislanderom. U tom razgovoru je o slovenačkom rukometu i reprezentaciji govorio jako pohvalo i svojoj reprezentaciji pripisao vrlo slabe šanse za pobedu protiv Slovenije.

Kada sam analizirao sastav Slovenije i Švedske, došao sam do zaključka da, iako smo u kvalifikacijama osvojili samo bod, imamo kvalitetu za pobedu protiv Šveđana. Daleko od toga da su Šveđani loša ekipa: imaju jednog od najboljih golmana današnjeg vremena ( Anderssona), svetska krila Kelmana i Eckberga, odlične pivote i T. Karlssona koji je stub odbrane. U vanjskoj liniji došli su na prvenstvo sa mladim igracima (Nilson, Cedelhom,  Stenmalm, Konradsohn), koji nemaju iskustva igranja na velikim takmičenjima.  Da spomenem kako Šveđani vec par godina imaju problem igranja protiv agresivnih odbrana, jer se kod njih uglavnom igra odbrana 6:0.  Bas u tome sam vidio šansu za Sloveniju, da agresivnom odbranom uništi igru Sveđana…

Slovenija ima sastav u kojem su svi vanjski igrači, od najiskusnijeg Zormana pa do najmlađeg Mačkovšeka, taktički vrlo školovani igrači. Veliki dio ekipe ( Škof, Žvižej, Zorman, Skube, Kavtičnik, Gajič) igraju već više godina zajedno u reprezentaciji. Tu okosnicu dopunili su kvalitetni igrači poput  Bombača,  Zarabeca, Marguča, koji u svojim klubovima igraju vrhunski. Za odbrambene zadatke tu su Gaber, Poteko, Blagotinšek, koji nisu fizički slabiji od Šveđana. Na crti imamo Gabra, koji je u Monpelieru bio stub obrane i redovito igrao i u napadu, dok se nije pojavila velika nada  francuskog rukomet, pivot  Ludovic Fabregas rođen, 1996 godine, kojeg je trener tricolora Claude Onesta več ove godine doveo  na prvenstvo. Uz Gabera tu su Poteko i Blagotinšek , standardni igrači Celja. Poteko i Blagotinšek su igraci za buducnost ali zbog nedostatka iskustva sa velikih takmičenja bi po mom misljenju mozda bilo bolje, da je umjesto Blagotinška na prvenstvo došao Miha Žvižej, koji je u zadnjim godinama bio standardni reprezentativac. Sa iskustvom koje ima, bi najvjerovatnije  u ovom trenutku reprezentaciji više koristio nego talentirani Blagotinšek.

U pripremnim periodu je bilo mnogo govora oko nedostataka  golova sa 9m i lošoj igri Cehteta i Mačkovšeka. Verujem da je Vujović na sve moguće načine pokušao probuditi Mačkovšeka, ali po utakmicama koje sam gledao već u pripremnom periodu dobio sam osećaj kako je Mačkovšek izgubio samopouzdanje i da Slovenija na ovom prvenstvu neće imati mnogo koristi od njega. Zbog povrede Cehteta u ekipu je ponovo usao Skube, koji je na levom vanjskom zadnjih godina, uz Zormana, bio bitna karika slovenskog napada na mnogo utakmica. Uz to moram da kažem kako je u Cimosu iz Kopra dve godine vrlo uspešno igrao levog beka u kombinaciji sa Bombačem na srednjaku, tako da sam i u toj konstelaciji video rešenje naše igre u napadu.

Analiza utakmice…

Utakmicu protiv Šveđana Slovenci su započeli odbranom 6:0, koja nije bila na dovoljno visokom nivou da bi zaustavila njihove šutere. Igralo se premalo agresivno, nije bilo faula, tako da su Šveđani relativno lako zabijali golove sa svih pozicija. Došlo je do „nesmetanih“ šuteva oko zone 8-9 metera , što je i Škofa, koji je u takvim utakmicama vrlo važan faktor igre, učinilo nesigurnim, pa nije mogao dati svoj doprinos u prvom poluvremenu.

U napadu je švedski golman brzo odbranio 4 „zicera“, a Slovenci u odbrani – kao sto sam već spomenuo – nisu bili pravi, tako da su Šveđani brzo poveli. U napadu su Slovenci delovali neuigrano, probali su zabijati golove individualnim akcijama, ali to protiv dobre odbrane Švedske nije prolazilo, iako je Nillsen (uz  Karlssona drugi stub odbrane) već u 11 min dobio 2×2 min., pa u odbrani više nije ni igrao. Rezulat toga je bilo vodstvo Šveđana od 16:9 na poluvremenu, što je za veliki deo rukometnih stručnjaka, koji su bili na tribini, bilo iznenađenje. U tom trenutku setio sam se utakmice protiv Švedske na EP 2010 u Austriji, gde je Slovenija na poluvremenu gubila 7:13, a na kraju pobedila 27:25. To mi je davalo nadu i optimizam da još nije gotovo. Šveđani u poluvremenu nisu došli do takvog rezulata iz razloga jer su bili toliko dobri, nego zbog toga jer su Slovenci igrali loše i u odbrani i u napadu. Verovao sam da će selektor Vujović posle ovakvog rezulatata nešto promeniti i odigrati agresivniju odbranu  4:2, možda 5:1, ili pressing koji Švedanima ne odgovara. Čak je i švedska zlatna generacija imala probleme na agresivne odbrane. Sečam se da su Hrvati na svetskom prvenstvu ’95 na Islandu igrali odbranu 4:2 i tako pobedili švedsku zlatnu generaciju.

Kad su Šveđani poveli 18:10, Slovenija je agresivnom odbranom počela igrati mnogo bolje i često dovodila švedske igrace u situaciju da nemaju pravo rešenje, ili da prave tehničke greške iz kojih su Slovenci zabijali lake golove iz polukontre, ili direktne kontre. U toj fazi su švedski igrači koristili i teške šuteve, što je omogućilo Škofu više odbrana. U odbrani je Švedska postala umornija i sporija od brzih slovenskih igrača, sto su Slovenci dobro koristili, te iznudili dosta isključenja. Slovenija je u tom periodu napravila seriju od 10:2 i imala penal kod rezulata 20:20, kojeg na žalost nije realizovala. Više stotina navijača, koji su iz Slovenije došli u Wroclaw, fanatično su navijali za ekipu koja se u drugom poluvremenu lavovski borila i umalo došla do pobede.

Ovaj poraz iznenadio je celu Sloveniju, a takođe i priličan broj stručnjaka iz cele Evrope sa kojima sam u prelepoj dvorani razgovarao posle utakmice. Šteta, velika šteta, jer bi Slovenci tom pobedom skoro sigurno bili u drugom krugu, a to iz razloga jer po onome što sam video na prvoj utakmici ne verujem da Švedska može pobediti Njemačku, a kamoli Španjolce.

ŠPANIJA, A ZATIM PROTIV NEMACKE ZA „BITI ILI NE BITI“

Utakmicu protiv Švedske Slovenci moraju što pre da zaborave i da počnu razmišljati kako uzeti bodove protiv Španije i Nemačke. Što se tiče Španaca, to če da bude jako teško. Naravno da svaki trener i igrač razmišljaju kako se svaka utakmica može pobediti, kao i da se u sportu dešavaju iznenađenja, ali sam lično mišljenja,če biti vrlo teško pobediti Špance. Slovenci ih do sada još nijednom nisu pobedili na velikim takmičenjima. Ali, ipak vidim neku malu nadu u treneru Vujoviću, koji je dugi niz godina vrlo uspešno igrao u Barceloni i Granjolesu. Španci ga poštuju i imaju neke vrste strahopoštovanje prema njemu. A koliko sam poznajem „Vuju“ usudio bih se reći da postoji velika mogučnost kako će baš za njih pripremiti neku „klopku“ u koju bi se možda mogli uloviti.

Nemačka je sigurno lakši protivnik od Španije, iako su u prvoj utakmici jako skupo prodali svoju kožu.

Jedna utakmica je izgubljena, ali Slovenci i dalje imaju sve u svojim rukama.

Zato ipak ostaje nada!

OČEKIVAN PORAZ

Iako je Srbija potiv Francuske prvo poluvreme odigrala dosta dobro, to je ipak bilo premalo da bi napravila veliko iznenadjenje i uzeli bodove velikoj Francuskoj. Srbija je u drugom poluvremenu dosta rotirala, ali s razlogom, a to je da bi u odlučujučoj utakmici protiv Makedonije igrači imali više snage.

TIME-OUT ILI NE ?

Kakva utakmica izmedju Makedonije i Poljske…Makedonci su ponovo pokazali odličnu igru, čak su prvo poluvreme potpuno dominirali i videlo se da je izbornik Obrvan svoje igrače jako dobro pripremio za obe utakmice. Po prikazanoj igri su zaslužili najmanje bod. Ali to je rukomet. Neizvesno i napeto do zadnje sekunde. Moje mišljenje je da Makedonci utakmicu nisu izgubili u zadnjem napadu nego par minuta pre kraja utakmice kada su promašili dva penala i nekoliko zicera. Šmal je po meni odlučio  utakmicu. Ali kada smo več kod poslednjeg napada, postavlja se pitanje da li je time-out Makedonije 20 sekundi pre kraja bio potreban ili ne? Makedonci su bili u naletu i u 50-60 sekundi napravili 3:0 te se približili na samo gol razlike (sa 20:24 na 23:24). Valjda bi svaki trener u takvom trenutku uzeo time-out, kao sto je to uradio i Obrvan i znam da bi isto učinio i ja. Često sam bio u istim situacijama i skoro uvek bih tražio time-out, ali sada se pitam da li je to uvek i najpametnije rešenje? Ekipa ti je u naletu, a ti je sa svojim time-outom prekines i daš protivniku mogucnost da se sabere i dogovori oko odbrane. Opet, ako ne daš time-out i tvoji igrači ne daju gol – lupat čes se po glavi… Bas takvi detalji cine trenerski posao jako zahtjevan.

ODLIČAN POCETAK PREMALO ZA POBEDU

Hrvatski rukometasi odlično su krenuli u susret sa Norveškom. Duvnjak je od prve sekunde vodio svoju ekipu, baš kao i Alilovic sa svojim odbranama. Hrvati su zato brzo poveli sa 3 gola razlike. Činilo mi se da gledam onu pravu Hrvatsku i da samo pobeda dolazi u obzir. Međutim, Norvežani se nisu dali, te su iz minute u minutu postajali sve bolji i bolji. Hrvatska je na odmor otišla sa golom prednosti. U drugo poluvreme su Hrvati ušli loše, pa su Norvežani brzo poveli. Utakmica je od poluvremena bila stalno izjednačena, čak su Hrvati jos jednom poveli sa dva gola razlike (24:22). Ali to očito nije bilo dovoljno, jer je Hrvatska odbrana, zajedno sa golmanima, imala sve više problema zaustaviti Norveške napade. Norveška je ponovo preuzela vodstvo i na zalost izdrzala do kraja, te uzela dva boda.

Hrvatsku čeka teska utakmica sa Islandom. Islandjani takođe imaju veliki motiv nakon neočekivanog poraza protiv Belorusije.

Iskreno se nadam da će načeti Kopljar izdrzati i da če biti u snazi da ekipi pruži svoj doprinos. Pitam se zašto Karačič u drugom poluvremenu više nije ulazio u igru, da li se i on povredio?

Hrvatska še morati imati širinu u sledecim utakmicama i tako koristiti svoja fenomenalna krila, te istovremeno popraviti igru u odbrani kako bi mogli dolaziti do lakih golova iz kontre i polukontre, sto je godinama odlika hrvatske igre.

Lep pozdrav iz Wroclava,

 Matjaž

Možda vam se dopadne

Ostavi komentar


Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball

 

Korisni linkovi

Izbor urednika

Najnovije

Copyright © 2023 Balkan Handball